Romsko naselje Banlozi, tužna priča na kraju grada

Mehmed Tahirović, potpredsjednik UNM iz Zenice, o uslovima boravka u Banlozima kaže: Sve je maksimalno-neuvjetno. Ako bude potrebno organizovaćemo proteste, poručuju zenički Romi

U zeničkom prigradskom naselju Banlozi u petak bi moglo doći do deložacije i rušenja baraka osam romskih porodica koje nemaju rješenja, dok bi 38 romskih porodica sa privremenim rješenjima iz tog naselja u dogledno vrijeme trebalo dobiti smještaj u zgradama koje će biti izgrađene za socijalno-neprofitno stanovanje.

Prema riječima Mehmeda Tahirovića, potpredsjednika Udruženja nacionalnih manjina (UNM) iz Zenice u Banlozima živi 45 porodica sa četiri, pet, šest, sedam i više članova domaćinstva.

image
predsjednik, pravni zastupnik i potpredsjednik UNM Zenica/Muhamed Tunović

Zabrinutu sa djecom na kućnom pragu zatičemo Amru Husić, koja u ruševnoj baraci živi sa mužem Admirom i petero djece, tačnije bebom od 11 mjeseci te od uha do uha petogodišnjim, šestogodišnjim, osmogodišnjim i devetogodišnjim djetetom (Almin, Murat, Evelina, Đula i Elvisa). Šesto djete će uskoro, narodski na putu je. Sjede na “kućnom” pragu, a oko njih u naselju otužna slika.

Amra dok drži bebu u naručju o najavama da će im rušiti baraku iznemoglim i tihim, gotovo jecajućim glasom zbori, dok beba plače: ”Nemam ni privremenog rješenja, ništa. Rekli su da će srušiti. Ovdje smo došli prije 2,5 godine. Imam dvoje djece gluhonijeme koja ne čuju i ja nemam gdje da budem. Suprug nije zaposlen, kopa, traži željezo, sirovinu... Imamo socijalnu pomoć 160 KM ukupno za sve nas. Strah me je šta će biti dalje, kud ćemo... Ovdje u kući imamo i pacove a oko kuće zmije. Rekli su nam da će nam baraku srušiti sa bagerima. Nismo na spisku onih koji će dobiti stanove, nije me niko ni pozv'o nit sam gdje išla. Samo su došli i rekli da će srušiti smještaj i da nećemo ništa dobiti."

image
Azra Musić sa kćerkom/Muhamed Tunović

U istoj baraci ali susjedni ulaz, komšinica Azra Musić živi sa suprugom Arnesom i troje djece, od kojih su neka sa posebnim potrebama, tačnije invaliditetom.

- Tjeraju nas. Ovdje nemam nikakvih uslova. Primam 130 KM socijalne pomoći. To mi ne može biti samo za jedan lijek koji moje djete koristi. Ovdje u ovom ulazu sam, ima 14 godina. Sad trebam da iselim, rekla mi do petka da će mi sve srušiti, da nosim stvari kod oca u Vitez da ostavim. Rekla mi da se do petka snalazim sa djecom. Gdje da izađem? Gdje da budem? Ne želim da napustim ovo. Nek mi nađu nešto. Ja neću izaći, kad dođu i sebe ću zapaliti. I sebe i svoju djecu. Ja neću ovo napustiti. Neću izaći odavde dok mi nešto ne nađu. Imam svoju porodicu, svoju djecu i hoću svoj krov nad glavom. Pošto je moje djete bolesno ono ne smije ni u avliju, mi smo do sada tri puta u kući ubili zmije. Pacov mi je ujeo djevojčicu za ruku, ovu što je djete sa invaliditetom, prije mjesec dana morala je krv da mijenja. Znači borili smo joj se za život, priča nam Azra Musić.

Mehmed Tahirović, potpredsjednik UNM iz Zenice, o uslovima boravka u Banlozima kaže: ”Sve je maksimalno-neuvjetno. Evo vidite i sami u 21. vijeku da nema vode. Ovim oronulim barakama je već odavno istekao rok. I danas dan naše lokalne vlasti iz Zenice ne daju ljudima mogućnost ikakvu da mogu preživit malo i da žive jedan normalan život. Obraćali smo se više puta gospodinu gradonačelniku da nam daju šansu da se pokažemo u svom pravom svjetlu. Voljni smo da radimo. Radimo na ta četiri akciona plana tj. obrazovanje, zapošljavanje, stambena problematika i zdravstvena problematika.”

image
romsko naselje Banlozi kod Zenice/Muhamed Tunović

Na pitanje da li je u redu da Romi budu ovako izolovani, par kilometara izvan grada, da li ih treba držati u svojevrsnom getu zasebno ili trebaju normalno da žive sa svim ostalim građanima, Tahirović odgovara: ”Trebaju normalno da žive sa svim građanima Federacije BiH pa i Zenice. Mi smo za tu civilizaciju, da žive svi kao i svaki normalan narod, a ne da vrše getoizaciju i da ih izdvoje iz grada i da žive van grada i van svih dometa, maltene. Ovdje je većina ljudi bolesna, oboljela. Recimo bilo je dešavanja gdje su ljudi umirali i svašta nešto. Jednoj porodici umrlo je djete od te vlage, od te neimaštine i tako toga. Bolest je prisutna do maksimuma. Zmija ima, miševa ima...”.

- Ovdje u Banlozima ima jedna osnovna škola, ali vidite ovo sad. Svrstali su jedan razred od prvog pa do osmog razreda. Svi u jedan razred idu, djeca uzrasti od sedam pa do 15 godina. Svi u jedan razred, što je to nedopustivo, stvarno. Ovdje sveukupno ima 45 porodica, znači 38 su na nekom prioritetnom spisku imaju kao ugovore sa općinom za dodjelu stanova. A za ovih osam porodica da će doć do petka... Uglavnom nagovijestili su da će rušiti ovo, kazuje Tahirović.

Muharem Šuvalić vodi nas do barake sina Mirsada i jecajući zbori: ”Umrlo mi je unuče prošle godine od vlage i neke bakterije. Umrlo je u bolnici sa šest mjeseci starosti... Sad opet mi je sin dobio kćerkicu koja sutra ili prekosutra treba u Sarajevo da krv mijenja jer ima, kažu, virus u krvi. I mog sina tjeraju da napusti baraku.”

Mirsad Šuvalić (25) sa kćerkicama Eminom, Narom i šestomjesečnom bebom Leonorom kaže da mu supruga Tahira Seidić (22) nije ovdje jer “ganja” zdravstvenu knjižicu.

- Jedno djete mi je umrlo od šest mjeseci, a sad evo i beba bolesna, treba u Sarajevo mijenjat krv. Teško je živjeti ovdje. Uslovi nikakvi... Posla nema. Teško preživljavamo, teško se zarađiva, teško se živi. Još, evo, sad hoće da nas isele, da nas istjeraju. Znači baš preteško... Nemamo gdje. Primamo od socijalne pomoći doplatak 29 KM za sve nas, nas petero. Zabrinut sam za porodicu, gdje sa djecom. Hajd za mene i za ženu i nekako, ali đe s djecom. Na ulicu!?, veli Mirsad Šuvalić.

Ogorčen on dalje priča: ”Kad se obratiš za pomoć, ne daju ti ništa. Maltene sam prosio da svoje djete, curicu od šest mjeseci sahranim 2015. godine. Obratio sam se svakome za pomoć, marke mi nisu dali. Znači morao sam maltene prositi da bi ukopo svoje djete."

- Za sve imaju pare samo za sirotinju nemaju. Vlasti nemaju sluha za Rome i njihove probleme, kažu zenički Romi koji nas okružuju.

image
Mirsad Šuvalić sa kćerkama/Muhamed Tunović

- Moj prijatelj, situacija je stvarno alarmantna, dodaje Mehmed Tahirović potpredsjednik UNM tužnim glasom.

Otužna slika i u tročlanoj porodici Hanke Šuvalić-Tahirović i supruga Seje Šuvalića, koje također hoće da isele.

Naši sagovornici iz Banloza su poručili da ukoliko dođe do rušenja ovih baraka ili u petak ili bilo koji drugi dan a ove porodice ne dobiju alternativni smještaj, da će organizovati proteste. Dodali su da nemaju drugog načina osim da svojim tjelima stanu pred bagere. Ako bude potrebno organizovaće proteste i pred Gradskom upravom, iako, vele, ne žele da do toga dođe.

- I ovih osam porodica koje nemaju rješenja da koriste ove barake i oni moraju dobiti neki vid alternativnog smještaja da žive. Ne mogu ostati na ulici, mi to nećemo dopustiti, poručio je Tahirović.

Predsjednik UNM Refik Crnović objašnjava za kraj: ”Evo nas ovdje, jad, čemer i tuga. Obišli ste, nemam šta da kažem, vidjeli ste, snimili ste. Ovdje ne bi niko živio. Ovo, još samo treba da nam ogradu stave i da smo u logoru. Ne treba nam više ništa drugo”.

Romsko naselje Banlozi, tužna priča na kraju grada Romsko naselje Banlozi, tužna priča na kraju grada Reviewed by High Broadcast on svibnja 23, 2018 Rating: 5

Nema komentara

Image Link [http://1.bp.blogspot.com/-QacCD3-XbBM/Wt8H_eMm2KI/AAAAAAAAAOM/McGRJfLof8wTKLHJ7VGfn2spGncvw1ImgCK4BGAYYCw/s220/HighBroadcastNetwork.jpg] Author Name [High Broadcast] Author Description [News, technology, entertainment and the industry's most important blogs, all collected in one network - High Broadcast.] Facebook Username [highbroadcast] Twitter Username [high_broadcast] GPlus Username [#] Pinterest Username [highbroadcast] Instagram Username [highbroadcast]